Osnovna škola Omišalj

Dana 22. rujna 2017. godine održana je terenska nastava povijesti za učenike VIII. razreda krčkih osnovnih škola. Ovaj tematski izlet čija su odredišta bila mjesta sjećanja otoka Raba, Spomen-groblje Kampor i otočić sv. Grgur, organizirala je i sponzorirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka. Na glavnom krčkom mulu učenike i njihove profesore dočekao je, zajedno s članovima Udruge, predsjednik UABiA-e otoka Krka gospodin Darko Fanuko te smo se zajedno brodom zaputili prema otoku Rabu. Na terenskoj nastavi sudjelovalo je ukupno 28 učenika i 4 učitelja povijesti triju osnovnih škola otoka Krka: OŠ Fran Krsto Frankopan Krk, OŠ Malinska-Dubašnica i OŠ Omišalj.

U pratnji učiteljice povijesti Maje Brajković u terenskoj nastavi su sudjelovali sljedeći učenici osmog razreda OŠ Omišalj: Tessa Bališ, Sabina Kamberović, Dorian Majurec i Fran Jakominić.

Posljednji dan ljeta nas je počastio iznimno lijepim vremenom pa je panoramska plovidba kvarnerskim akvatorijem bila i za učenike i za profesore doista impresivan doživljaj. Uskoro smo ugledali prepoznatljiva četiri rapska zvonika okružena srednjovjekovnim zidinama. Po iskrcaju nas je dočekao prof. Ivo Barić, član i počasni predsjednik Udruge antifašista otoka Raba. U njegovoj smo se pratnji autobusom zaputili prema Spomen-groblju Kampor. Kao pasionirani istražitelj povijesti 20. stoljeća, prof. Barić nam je ispričao kako su u ljeto 1942. godine, ubrzo nakon aneksije Raba fašističkoj Italiji, Talijani na kamporskom polju podigli koncentracijski logor. Taj je logor bio namijenjen dovođenju interniraca s područja Gorskoga Kotara i Slovenije ne bi li se ostvarila fašistička ideja etničkog čišćenja sjevernog dijela Kvarnerske i Ljubljanske provincije. Sve do oslobođenja logora u rujnu 1943. kroz njega je prošlo oko 15 tisuća interniraca, Slovenaca, Hrvata i Židova. S obzirom da su izvještaji o transportu brojnih logoraša netočni ili nepotpuni, precizan broj umrlih i dalje je teško odrediti. Umirali su od hladnoće, dehidracije i zaraznih bolesti uslijed krajnje nehumanih i teških uvjeta stanovanja i prehrane.

Uz stručno vodstvo profesora Barića, obišli smo Spomen-groblje koje je zahvaljujući projektu slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara, 1953. godine pretvoreno u kultno mjesto sjećanja. Podno centralnog obeliska delegacija učenika je položila vijenac i zapalila svijeću, a potom smo razgledali Mauzolej s velikim mozaikom slikara Marija Pregelja. Mauzolej se nalazi podno velikog kamenog luka koji simbolizira logorski šator u kojem su se odvijale tragedije tisuća zatočenika logora, dok mozaik, uz prizore zlokobne prošlosti, prikazuje i nadu u svjetlu budućnost. S takvom smo se nadom oprostili od Spomen-groblja Kampor i zahvalili profesoru Bariću na iznimno zanimljivom i stručnom vodstvu.

Po povratku u grad Rab, razgledali smo njegove najznačajnije romaničke i renesansne spomenike, a najhrabriji su se popeli i na sam vrh zvonika rapske katedrale sv. Marije.

Naša posljednja stanica bio je otočić sv. Grgur, drugi najzeleniji jadranski otok na kojem su nas dočekale zapuštene ruševine nekadašnjeg ženskog zatvora koji je ovdje s obližnjeg Golog otoka premješten 1952. godine. Izoliranost, tajnost i mala mogućnost bijega s otoka bili su idealni preduvjeti za otvaranje ovakvog zatvorskog kompleksa. Učenici su ovdje imali priliku doznati ponešto o  vremenu rezolucije Informbiroa i žestokih nadmudrivanja SSSR-a i Titove Jugoslavije. Posljedica ovih povijesnih prilika brojne su nesretne ljudske sudbine.

S ove su terenske nastave učenici otišli obogaćeni razumijevanjem važnosti mira i neophodnosti tolerancije te senzibiliteta prema žrtvama. Bez obzira na povijesne okolnosti u kojima su njihove priče nastale, složili smo se da one nisu samo broj na papiru i statistički podatak, već ljudska bića koja zaslužuju dostojanstvo i prikladno sjećanje.

Maja Brajković, prof.