Rano ujutro 4.ožujka 2026. godine, zajedno s učenicima matične škole, u pratnji učiteljica i
ravnateljice, iz Omišlja krećemo prema Vukovaru. Put je dug, ali želja da vidimo grad heroj je velika. Po dolasku u Vukovar smještamo se u bivšoj vojarni, sada hostelu, koji će biti naša baza dva dana boravka u gradu. Odmah kreću predavanja i upoznavanje Vukovara. U dva dana prošli smo i vidjeli puno toga. Od vučedolske kulture do stradanja i ratnih priča iz Domovinskog rata.Teško je bilo gledati sve te filmove o stradavanju ljudi i razorenom gradu. Potresne slike iz bolnice, čempresi kao počast žrtvama na Ovčari, groblje tenkova na Trpinjskoj cesti, veliko Vukovarsko groblje s nepreglednim poljem bijelih križeva na kojem je pokopan i Blago Zadro, jedan od najvećih heroja Domovinskog rata.Imali smo vremena prošetati uz Dunav u centru grada, posjetili smo crkvu sv. Filipa i Jakova, inače 3. najdužu crkvu u Hrvatskoj, a poseban je bio i posjet Vukovarskom vodotornju. Iako oštećen i dalje ima svoje čari te predstavlja simbol neslomljivosti. U kasnim noćnim satima vratili smo se svojim kućama s mislima i dojmovima kako se takvo nešto kao Domovinski rat nikada više ne smije dogoditi.

Valentino Cvelić, 8. razred