Naša učiteljica drugog razreda Daniela Braut je na početku školske godine zamolila sve roditelje da sudjeluju u projektu kroz koji će se svaka obitelj predstaviti našem razredu kroz neku radionicu.
Razmišljali smo u čemu smo mi „Justinići“ „jaki“, što je neka naša posebnost. I odlučili smo se za ono što nas prati kroz 3 generacije. Lovac je bio moj pradjed, djed i mama u jednoj liniji, a tata u drugoj liniji našeg obiteljskog stabla.
Pamtit ću ovaj dan zauvijek – dan kada sam upoznala moj razred s divljim svijetom i životom u prirodi, ali i mojom obitelji. Po dolasku u školu odmah smo krenuli prema lovačkom domu u Dobrinju, koji se nalazi u neposrednoj blizini škole.
U zagrijanom lovačkom domu uz toplu vatricu koja je pucketala sa velikog ognjišta, moj djed, mama i tata su nas dočekali obučeni kao lovci i u takvom ugodnom okruženju smo imali priliku zaviriti u njihov svijet . S nama je bio i moj mali brat Leo, koji je djeci pokazao kako se gađa lukom i strijelom u metu. Željeli smo dočarati kulturu lova sa dva otoka. Moj djed Tomislav je lovočuvar na Rabu i mama Barbara je počasna članica lovnog društva „Kuna“ u Loparu. Tata Nikola je najaktivniji lovac u mojoj obitelji i član je lovačke jedinice „Fazan“ društva iz Dobrinja. S ponosom su nam pokazivali svoje domove i opremu. Trudili su se objasniti nam kako je lov odgovornost, ljubav i briga prema životinjama. Pripremili su nam kratku prezentaciju o lovu i odgovarali na naša pitanja. Lovci mogu biti i cure i dečki. Svakoj djevojčici želim poručiti da može postići sve što poželi kad se usudi sanjati i djelovati, baš kao što je moja mama počasna članica lovnog društva i time nam pokazuje da nema granica kad je u pitanju strast prema prirodi i avanturi. I ja ću jednom biti lovkinja.
Svi prijatelji iz razreda su jako pažljivo slušali i bili su spremni na kviz koji je slijedio. Svi smo se trudili biti što precizniji i uspješniji u kvizovima o divljim životinjama i prirodi. Natjecanje u gađanju čaglja malom ručno izrađenom „pucaljkom“ bilo je smiješno i uzbudljivo. Otkrivali smo tragove životinja i odgovarali na zagonetke o životinjama. Najbolji dio dana bio je kada smo i mi odlučili biti čuvari prirode. Dobili smo male kućice za ptice i naučili kako im pružiti sigurno utočište i hranu tijekom zime. Kao pravi lovci. Osjećali smo se važno, znajući da brinemo o našim pernatim prijateljima. Moji prijatelji su kućice i „pucaljke“ ponijeli kući kao uspomenu na ovo druženje. Toliko smo bili zaokupljeni aktivnostima da nismo ni primjetili da je vrijeme za marendu prošlo. Tada nas je miris tek pečenih i toplih kroasana podsjetio.
Ovaj dan nas je naučio koliko je važno voljeti prirodu i brinuti se o životinjama. Sada razumijemo zašto naši najmiliji provode vrijeme u prirodi i zašto je toliko važno očuvati naš okoliš. Naučili smo mnogo o poštovanju prirode i odgovornom ponašanju prema životinjama.
Zahvaljujem se mojoj učiteljici što koristi svaku priliku za suradnju i vodi nas na terensku nastavu, mojoj obitelji, lovnoj jedinici „Fazan“ Dobrinj na ustupljenom i ugrijanom prostoru….i naravno još jedanput i mojoj mami uz čiju sam pomoć sve ovo stavila na papir!
Želite li naučiti što i mi i vidjeti kako nam je bilo: pogledajte video!
Lana Justinić,
2.razred PŠ Dobrinj