Početkom lipnja mi, četvrtaši sudjelovali smo u trodnevnoj terenskoj nastavi. Posjetili smo Zagreb i Hrvatsko zagorje. Po dolasku u Zagreb uputili smo se prema tematskom parku Minipolis. Tu smo doživjeli uzbudljivu istraživačku avanturu. Tematski park Minipolis čine malene kućice u kojima smo otkrivali što želimo biti kada odrastemo. Drugoga dana posjetili smo Muzej krapinskih neandertalaca kao i Muzej old timera Presečki. Muzeji su bili veoma zanimljivi. Oduševila su nas i poslijepodneva u Termama Jezerčica koja smo proveli uživajući na bazenima. Posljednji dan naše terenske nastave proveli smo ponovo u šetnji Zagrebom. Susreli smo se s kostimiranim glumcima koji su nas proveli kroz Gornjogradske priče. Kroz kazališnu igru predstavili su nam važnije povijesne likove i događaje vezane uz zagrebačku prošlost. U večernjim satima, zadovoljni i sretni, vratili smo se svojim kućama. Ovakvo stjecanje novih znanja ostat će nam u lijepom sjećanju.
Na samom kraju nastavne godine prvaši su završili još jedan razredni projekt -„Piši mi pismo“. Projekt smo realizirali u suradnji s učenicima 2.a razreda OŠ „Ivana Rabljanina“ Rab i s njihovom učiteljicom Doris Škapul. Ovim projektom htjeli smo educirati učenike prvih razreda kako pravilno napisati razglednicu, upoznati djecu iz drugih mjesta kao i krajeve u kojima oni žive, upoznati različite vrste komunikacije, potaknuti učenike na zajedništvo i timski rad, poticati na pomaganje jednim drugima i razvijati zajedništvo i suradnju. U projekt su bili uključeni i roditelji budući da pošta u mjestu Dobrinj radi tek u poslijepodnevnim satima. Djeca su s puno veselja pisala razglednice, ljepila poštanske markice te ih ubacivala u poštanski sandučić. S nestrpljenjem su iščekivala pisma koja su im slali učenici iz Raba. Veselili smo se svakom dobivenom pismu. Svakako s ovim projektom nastavljamo i sljedeće školske godine. Tko zna, možda nas put „nanese“ u Rab ili nam iz Raba stignu naši mali prijatelji Rabljani. Tekst i slike: Daniela Braut
Našu školu posjetili su djelatnici komunalnog društva Ponikve eko otok Krk u sklopu projekta IN-NO-PLASTIC. Sa nižim razredima odradili su dvije radionice o sortiranju otpada, a sa višim razredima imali su predavanje o mikro i makro plastici, te kako ona završava u morima i oceanima, hranidbenim lancem dolazi i do čovjeka. Nakon radionica i predavanja djelatnici društva Ponikve uručili su kante za razvrstavanje otpada za svaku učionicu. Kante su u potpunosti napravljene od recikliranog materijala.
Kako odbrojavamo zadnje dane nastave, došlo je vrijeme za završni izlet razredne nastave. Ove godine nas je put odveo u južnije krajeve naše domovine. Posjetili smo solanu u Ninu. U stručnom vodstvu saznali smo sve o ekološkoj proizvodnji kojom se dobiva sol u ovoj solani u kojoj se ljubav prema soli prenosi s naraštaja na naraštaj. U Ninu se sol proizvodi još od doba Rimljana. Solana se prostire na površini od 55 hektara, smještena je u plitkoj laguni Ninskoga zaljeva. U širem području nema teške industrije niti ekstenzivne poljoprivrede, a područje Solane Nin nalazi se između pet hrvatskih nacionalnih parkova (Plitvice, Paklenica, Kornati, Sjeverni Velebit i Krka) što dodatno svjedoči o čistoći i netaknutosti prirodnoga okoliša. Nastavili smo prema Zadru. U njemu smo posjetili najznačajnije kulturno – povijesne sadržaje ovog prekrasnog grada: crkvu sv. Donata, Morske orgulje, Pozdrav suncu i prvostolnicu sv. Stošije. Prošetali smo brojnim kamenitim uličicama i trgovima koji odišu bogatom poviješću. Nakon ručka krenuli smo prema Dobrinju. Za kraj želimo zahvaliti Općini Dobrinj koja nam je i ove godine sufinancirala izlet.
U ponedjeljak 5. lipnja osmaši su imali vrlo zanimljiv sat razrednika. Sat im je održala prof. Sandra Kolonić koja uz udrugu Gaia Nova mladima promovira zdrav način života. Što znači zdrav život i što sve utječe na način našeg života? Prehrana ima čak 40% utjecaja na zdrav život! Voće i povrće je hrana koja nam daje neophodne vitamine, minerala i vlakna, ali ako ju kuhamo unišavamo sve vrijedno u njoj. Prezentirane su nam namirnice od kojih ćemo napraviti zdravi napitak. Uz voće i povrće, dobili smo zadatak raspoznati i samoniklo bilje te smo naučili da su maslačak, trputac, kopriva, list divlje jagode te list vinove loze vrlo zdravi i hranjivi. Učenici su bili zainteresirani i puni pitanja što je sat učinilo dinamičnim, ali i prekratkim za sve ono što su htjeli saznati. Na kraju smo se svi oduševili zdravim zelenim smoothijem iako je na početku bilo skeptika. Zahvaljujemo se prof. Kolonić i nadamo se da će i sljedeća generacija osmaša prisustvovati istom predavanju.
Nakon čestih kišovitih dana napokon nam je došlo lijepo, sunčano vrijeme za odlazak na školski izlet. U utorak 13.lipnja učenici 5. – 8.r. u pratnji razrednika, učitelja i pedagoginje, uputili su se na izlet u Gorski kotar. Prvo smo posjetili Tršće i proveli vrijeme na Stazi predatora. Ondje nas je dočekala gospođa Marta Blažević i naučila mnogo o prirodi Gorskog kotara. Saznali smo mnogo novih podataka o biljnom i životinjskom svijetu. Nakon šetnje i istraživanja šume, dobili smo i grupne zadatke. Učenici 5.- og i 6. – og razreda dobili su pitanja na koja su u grupama od 4 učenika morali odgovoriti koristeći zajednička znanja. Učenici 7.–og i 8.- og razreda dobili su zadatak biti istraživači i izmisliti neku novu vrstu. Nakon predstavljanja radova uputili smo se prema autobusu gdje nam je naša voditeljica Marta uručila nagrade. Izmoreni šetnjom i istraživanjem autobusom smo krenuli prema Platku na ručak i zabavu. Nakon što smo se dobro najeli, krenuli smo na aktivnosti koje su nas tamo čekale. Igrali smo nogomet, odbojku, vozili autiće, išli na zipline, sudjelovali u disko golfu te uživali u prirodnim ljepotama Platka. Puni znanja i dojmova u popodnevnim satima smo se uputili kućama.
Tekst: Ana Lončarić, Paula Kirinčić i Inja Pandurić (8.r.) Fotografije: Inja Pandurić (8.r.)
Tijekom cijele školske godine učenici sedmog i osmog razreda aktivno su sudjelovali u eTwinning projektu Uz čitanje riječi rastu 3 provodeći razne aktivnosti na satu Hrvatskog jezika. U projektu smo aktivni od njegovog početka i nagrađeni Nacionalnim i Europskim oznakama kvalitete za prve dvije godine sudjelovanja. Završna aktivnost pred evaluaciju bila je namijenjena djelima za cjelovito čitanje po izboru učenika i njihovom predstavljanju učenicima u razredu. Cilj zadatka bio je zainteresirati druge učenike za čitanje knjige, ali pritom ne odati previše o samom sadržaju. Učenici su se potrudili i izrađivali plakate, prezentacije, videomamce imajući potpunu slobodu u odabiru načina predstavljanja djela. Neke od uradaka pripremili smo za predstavljanje u suradničkoj aktivnosti s ostalim projektnim partnerima. A ako niste sigurni što biste čitali ovo ljeto… pogledajte u našu Wakelet kolekciju, možda pronađete baš knjigu za vas.
Današnje vrijeme donosi razne izazove, pogotovo za djecu i mlade. Kako bi se lakše snalazili u raznim životnim situacijama, potreban im je određeni skup vještina. Te vještine nazivamo „životne vještine“. Naša je škola od svog osnutka prepoznala važnost tih vještina koje su potrebne za sretan, zdrav i uspješan život naše djece. Program promocije zdravlja i osobnog razvoja «Trening životnih vještina» provodi se u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ, Odjelom za prevenciju. Program provode učitelji razredne i predmetne nastave od 1. do 7. razreda, u matičnoj školi Omišalj i u područnoj školi Dobrinj. U Programu je ove školske godine sudjelovalo ukupno 139 učenika, a program je provodilo 9 provoditelja. Cilj Programa je kroz pojašnjavanje i dodatnim radom u radionicama razviti osobine i vještine koje pomažu odupiranju vršnjačkom pritisku. Namjena Programa je poboljšati vještinu odupiranja vršnjačkom pritisku, povećati učestalost korištenja aktivnih strategija suočavanja sa stresom, poboljšati komunikaciju između učenika i roditelja i smanjiti pozitivne stavove i očekivanja o korištenju sredstava ovisnosti. Učiteljice razredne nastave: Jelena Radoš (3.r., PŠ), Martina Dragin (3.a, MŠ), Dunja Merc (3.b, MŠ), Ana Znaor Milohnić (4.b, MŠ) uspješno su provele program i , svaka na svoj način, korelirale obrađene teme s ostalim predmetima. Provoditeljice u višim razredima bile su: Olivera Veršić (5.a, MŠ), Ivana Šarić (5.b, MŠ), Iva Dujmović (6.r., PŠ), Maja Brajković (6.r., MŠ), Ana Mužević Babič (7.r., MŠ). One su po završetku provođenja sa svojim razredima napravile razredne projekte.
Na međunarodnom matematičkom natjecanju „Klokan bez granica“ koje je ove godine održano 16.3., među 10% najboljih natjecatelja plasirao se naš učenik Petar Pekeč iz 2. razreda u kategoriji Pčelice. Čestitamo na odličnom rezultatu!
U srijedu 10. svibnja 2023. godine predstavnici učenika osmih razreda krčkih osnovnih škola sudjelovali su na terenskoj nastavi pod nazivom Putujem i učim. Ova terenska nastava produkt je dugogodišnje suradnje otočnih osnovnih škola i Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka, na čelu s gospodinom Darkom Fanukom. Odredište naše tematske nastave bila su mjesta sjećanja otoka Raba, Spomen-groblje Kampor i otočić Sv. Grgur,
Na terenskoj nastavi sudjelovalo je 43 učenika i petero učitelja povijesti triju osnovnih škola otoka Krka: OŠ „Fran Krsto Frankopan“, OŠ Malinska – Dubašnica i OŠ Omišalj.
Iz Područne škole Dobrinj sudjelovale su učenice VIII. razreda: Ena Džebo, Paula Kirinčić, Ana Lončarić, Inja Pandurić i Lucia Saftić u pratnji svoje učiteljice povijesti Ive Dujmović.
Rano je jutro, kišica nas lagano mazi, na brodu ničim ometani napuštamo krčke vode i naš zlatni otok. Slijedi skoro dva sata lagane vožnje do otoka Raba, ali za to ne marimo, čeka nas obećavajući dan. Pri tom guštamo u finim sendvičima, veseloj ćakuli i zabavnim igrama.
Oko 9:45 stižemo u Kampor na otoku Rabu. U sigurne ruke primila nas je vodičkinja Natali. Otok Rab, koji su Rimljani prozvali Felix Arba (sretni otok) se prostire na nešto više od 90 kilometara kvadratnih, a poznat je po velikoj površini prekrivenoj borovom šumom. Otok obiluje bogatstvu flore i faune, kako na kopnu, tako i na moru, prekrasnim plažama i fantastičnim uvalama, brojim zanimljivostima i intrigantnim legendama. Tako saznajemo da na otoku danas nema otrovnih životinja. Otok ima osam naseljenih mjesta, a smanjenjem poljoprivredne djelatnosti i blizinom mora, danas su to sve turistička mjesta.
Dok upijamo dragocjeno zrnje, koračamo poluotokom Kalifront i starim ribarskim naseljem Kamporom. Nakon kratke šetnje stižemo na naše prvo spomen odredište, Spomen – groblje Kampor, nekadašnji talijanski logor. Podno centralnog obeliska delegacija učenika položila je vijenac i zapalila svijeću u spomen svim preminulima. Ovo je bio fašistički koncentracijski logor za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ljeto 1942. godine, ubrzo nakon aneksije Raba fašističkoj Italiji, Talijani na kamporskom polju podigli su koncentracijski logor. Taj je logor bio namijenjen dovođenju interniraca s područja Gorskoga Kotara i Slovenije kako bi se ostvarila fašistička ideja etničkog čišćenja sjevernog dijela Kvarnerske i Ljubljanske provincije. Sve do oslobođenja logora u rujnu 1943. kroz njega je prošlo oko 15 tisuća interniraca, Slovenaca, Hrvata i Židova. S obzirom da su Talijani vodili netočnu i nepotpunu logorsku administraciju, precizan broj umrlih i dalje je teško odrediti. Do danas je poznato 1490 imena žrtava. Iako svrha logora nije bila sustavno ubijanje, zatvorenici su ipak morali živjeti u vrlo teškim i surovim uvjetima, koji su uzrokovali do tisuću smrtnih slučajeva , uključujući i smrt djece, Život u logoru uključivao je nestašice hrane i strašne higijenske uvjete, koja su umirala uglavnom od posljedica gladi i bolesti. Uprava je tvrdila da su uvjeti za život podnošljivi, a za smrt su krivili fizički i psihološki status zatvorenika ili njihovu poodmaklu dob.
Spomen-groblje Kampor je zahvaljujući projektu slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara, 1953. godine pretvoreno u kultno mjesto sjećanja. a potom smo razgledali Mauzolej s velikim mozaikom slikara Marija Pregelja. Mauzolej se nalazi podno velikog kamenog luka koji simbolizira logorski šator u kojem su se odvijale tragedije tisuća zatočenika logora, dok mozaik, uz prizore zlokobne prošlosti, prikazuje i nadu u svjetlu budućnost. I mi, s nadom u budućnost, opraštamo se od ovog spomen mjesta i dolazimo busom prema gradu Rabu.
U Rabu u parku Boškopini nalazi se memorijalni kompleks. Rabljani su u spomen ne svoje pale sumještane podigla dva spomen obilježja, skulpturu palim borcima NOB-a i spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata. Ovdje smo položili cvijeće i svijeću u spomen svim preminulima.
Čudesan Rab sa svoja četiri zvonika (četiri godišnja doba) nalikuje na jedrenjak s 4 jarbola. Tako smo i mi na trenutak uplovili u prošlost. Upoznali smo povijesno-umjetničko putovanje otoka i grada Raba od ilirskog do mletačkog vremena, od romanike do baroka. Šetnjom kroz tri glavne ulice, Gornju, Srednju i Donju ulicu, pozdravljali su nas zvonici, crkve, samostani. Predahnuli smo u zelenom okruženju parka Komrčar.
Vodičkinja nas je još jednom pozvala da posjetimo jedan od festivala otoka, poput Rabske fjere, orijentiranih na hranu i kulturu, stare zanate, praćeni nastupima lokalnih folklornih skupina,
Ovaj pitoreskni primorski gradić, spoj romantične arhitekture i raskošnih parkova, na kraju ćemo začiniti slatkim zalogajem. Posjećujemo Kuću rapske torte, muzej – suvenirnica posvećena čuvenoj rapskoj torti. Tamo možete vidjeti proces izrade, naučiti povijest kolača i naravno, isprobati ga.
Naša posljednja stanica tematske nastave bio je otočić Sv. Grgur, smješten između Raba i Krka. Ondje su nas dočekale zapuštene ruševine nekadašnjeg kazneno – popravnog doma za žene, njih 860. Ova lokacija savršeno je odgovarala zbog izoliranosti i nemogućnost bijega s otoka. Gospodin Darko Fanuko ovdje je učenicima ispričao ponešto o vremenu rezolucije Informbiroa i sukobu između Tita i Staljina 1948. godine. Na otok su zatvarani bez sudske presude, a duljina boravka ovisila je o uspješnosti preodgoja. Tretman ovih zatvorenica bio je ne samo fizički brutalan, već i moralno degradirajući, jer su bili prisiljeni tući jedni druge. Danas je ova mediteranska oaza postala stanište jelena lopatara. Ovo je mjesto gdje su se spojili raj i pakao. I dok stojimo na ovom kamenom kršu, okruženi mirisima i zvukovima šume, a kiša nas prati i dalje pada; rađa se misao kojom ćemo se svi složiti: Koliko će kiše biti potrebno da se opere ova sramota?
Terenska nastava najvrjedniji je dio nastave i obrazovanja. Učenici spoznaju i uče u neposrednoj životnoj stvarnosti, kritički promišljaju i osuđuju sve oblike nasilja i progona. Vjerujem, s ove su terenske nastave odlazimo obogaćeni razumijevanjem važnosti mira i empatije te senzibiliteta prema žrtvama. Prošlost je iza nas i nju ne možemo promijeniti, ali učenjem i istraživanjem povijesti, možemo i moramo utjecati na budućnost.
