
Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta i sprječavanja zločina protiv čovječnosti, u vrbničkom je Domu upriličen program za Noć muzeja. Ovogodišnja priča posvećena je Svetlani Volarić, umjetnici vrbničkih korijena čije je stvaralaštvo jednim dijelom inspirirano strahotama logora i Drugim svjetskim ratom. Program su pripremili lokalni entuzijasti u suradnji učiteljica povijesti i učenika Osnovne škole „Fran Krsto Frankopan“ Područne škole Vrbnik, Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka i Vrbničkog kulturnog društva „Frankopan“na čelu s učiteljicom povijesti Dinom Valković.
Naša škola i naši osmaši imala je časti biti djelom ovogodišnjeg programa. Htjeli bismo ovom prigodom zahvaliti učiteljima i našim roditeljima. Posebno hvala pripada ravnateljici naše škole Ivani Žuvić. Svi oni pomogli su nam u realizaciji ovog programa.
Kao i svake godine, osmaši su u sklopu nastave Hrvatskog jezika i Povijesti istraživali temu holokaust. Svoja saznanja pretočili su u likovno kreativno djelo. Ove godine detaljnije su se upoznali sa patnjama Svetlane Volarić. Za izložbu u Vrbniku izradili su prigodni pano pod nazivom „Sestre u patnji“. Posvećen je sestrama u patnji, ženama koje su svojom nadljudskom snagom i ljepotom duše izdigle iz svakodnevnog crnila, crne bodljikave žice koja je zarobila njihova tijela, ali njihov duh nije klonuo. Njihovu snagu simbolički smo prikazali u obliku bijelih ruža, čistoće i ljepote. Na crnu bodljikavu žicu ruže su zakačene kao simbolika snage. Nadu budi i žuti leptiri. On je potpuno nevino jednog proljeća sletio na logorsku bodljikavu žicu i uz svoju ljepotu dao nadu zarobljenicima. Motivaciju za ovaj izričaj dali su nam likovni umjetnici Low i Bodek sa svojim djelom „One spring“ koje je nastalo u logoru Gurs.
Cilj ove edukacije bio je učenicima približiti teme holokausta, ali i približiti im kroz zavičajnu povijest. Svetlana Volarić, rodom iz Vrbnika, samo je jedna kap tog ogromnom mora stradavanja. Ona je književnice i slikarice, rođene u Taškentu 1925. koja je djetinjstvo do odlaska u logore provela u Vrbniku s ocem Vjekoslavom Volarićem i majkom Jelenom Čeniševom, podrijetlom Ruskinjom u obitelji poznatog otočkog slikara Ivana Volarića Piturića. Njezino je stvaralaštvo prvi put prikazano u Vrbniku, a dijelovi njezine životne priče i rodbinske veze još se razotkrivaju. Njezin unuk Andrei Zvonimir Crnković „vraća“ Svetlanu Vrbniku poklonjenom slikarskom ostavštinom zavičajne tematike.
Gotovo je nepoznat podatak da je čak 190 ljudi s otoka Krka proživjelo strahote koncentracijskih logora, a čak 60 ih se nikad nije vratilo na otok.
Hvala i dragim ljudima koji su nas došli podržati, obilježiti i uveličati ovu važnu večer. Program su svojim dolaskom podržali i naša ravnateljica Osnovne škole „Omišalj“ Ivana Žuvić i predsjednica Školskog odbora Ema Jedrlinić.
I za kraj, nosimo jednu važnu poruku, prenosimo je dalje, glasno i jasno. Ponavljamo u jedan glas: „Da se više nikad ne ponovi“.
Osmaši i učiteljica Iva
Foto: Davor Dujmović





