Mrkla je no\u0107; tri su sata ujutro, a mi, u\u010denici osmih razreda zaplovili smo na poprili\u010dno dug put prema gradu heroja, Vukovaru. Utr\u010dali smo u autobus te zauzeli najbolja mjesta. Znali smo da \u0107e on biti na\u0161e uto\u010di\u0161te sljede\u0107ih 7 sati. \u010culi smo svakakve glasine o samom kompleksu spava\u0107ih soba, prostorija namjenjenih predavanjima te blagavaonici. Sobe su vrlo velike, tople i ugodne. No, nismo tu do\u0161li zbog spavanja ve\u0107 da vidimo \u0161to se dogodilo u tome gradu te da ne\u0161to vi\u0161e saznamo o Domovinskome ratu.<\/p>\n\n\n\n
Po dolasku razgledali smo dvorac Eltz te saslu\u0161ali dva predavanja. Nakon tih aktivnosti uslijedio je odmor te pripreme za odlazak u kuglanu. No, do te kuglane nismo ni do\u0161li, iza\u0161li smo iz autobusa 2km ispred nje te umjesto toga posjetili smo jedan trgova\u010dki centar. Razgledali smo, ali i kupili mnoge artikle. Nave\u010der smo se sjajno zabavili u disku. Zabavi je do\u0161ao kraj, po\u010deo je novi dan te je do\u0161lo vrijeme za nove spoznaje.<\/p>\n\n\n\n
Sljede\u0107eg dana posjetili smo Memorijalno groblje, masovnu grobnicu na Ov\u010dari te bombardiranu bolnicu. To je za nas bio veliki dan jer nismo mogli ni pretpostaviti \u0161to nas ondje \u010deka. Te sna\u017ene rije\u010di koje smo \u010duli u nama su probudile nekakvo posebno osje\u0107anje. Bili smo posve tihi te u dubini na\u0161e du\u0161e u najdublje zakopanim osje\u0107ajima tek po\u010dinjali shva\u0107ati \u0161to se zaista dogodilo u isprva sasvim obi\u010dnu gradu uz granicu na\u0161e lijepe Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n
Prije odlaska u grad patnje i boli u\u010ditelji su nas poku\u0161ali pripremiti na sve nove spoznaje na na\u0161em bezbri\u017enom putovanju. Na\u0161a su se o\u010dekivanja promjenila \u010dim smo \u010duli te vidjeli preko slika \u0161to je rat u\u010dinio. U ta dva dana, koliko smo ondje odsjeli, pro\u017eivjeli smo sve ratne strahote te tek sada uvidjeli koliko nam je lijepo. Nismo zahvalni na svemu \u0161to imamo ve\u0107 \u017eelimo ne\u0161to vi\u0161e i bolje. Koliko zapravo vrijedi na\u0161 \u017eivot? Ova \u010dinjenica u svakome \u0107e probuditi osje\u0107aj zahvalnosti i sre\u0107e. Mi svoj \u017eivot ne mo\u017eemo platiti nit’ po koju cijenu. No oni su morali, na\u0161i predci koji su vlastiti \u017eivot<\/p>\n\n\n\n
dali za na\u0161u domovinu. Njihov je \u017eivot vrijedio 2 marke ako su htjeli da ih upucaju neprijatelji. U slu\u010daju da nisu imali taj novac, za njih bi uslijedio pakao; mu\u010denje, bol i ogromna tuga.<\/p>\n\n\n\n
Svakim pucnjem ugasio se jedan \u017eivot, jedna mala iskra koja poma\u017ee svojemu narodu, ona mala iskra koja se samo brani, ona mala iskra koja nije pobjegla glavom bez obzira na spoznaju da dolazi rat, ugasila se iskra onoga koji je samo htio slobodnu dr\u017eavu. Nije ta iskra mnogo tra\u017eila, no, eto, nekima se \u010dinilo da je. Jedna obitelj izgubila je svoju iskru, ne \u010dini se to toliko lo\u0161e, no na samu pomisao da kada se vrati\u0161 ku\u0107i i da te ne do\u010dekaju tople ruke spremne pomo\u0107i, u nama stvaraju gnjev. Vukovarci su oprostili, i mi smo, cijela Hrvatska. Sada je na\u0161 moto da ne zaboravimo na sve te suze, na svu tu bol i patnju, da ne zaboravimo na neku iskru koja je svoj \u017eivot dala za nas. Ba\u0161 toj jednoj iskri smo zahvalni na ovoj mirnoj dr\u017eavi. Hvala ti Iskro! Pod dojmovima smo nakon kviza krenuli svojim ku\u0107ama u zagrljaj na\u0161im iskrama. Dugo \u0107emo pamtiti ovu pri\u010du o iskrama, te ljude koji su nam u spomen te iskre ispri\u010dali njenu tu\u017enu pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n
Lara Campanello, 8.r.<\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/os-omisalj.hr\/ps-dobrinj\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/kruni1.png\")
<\/figure><\/li>![\"\"](\"https:\/\/os-omisalj.hr\/ps-dobrinj\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/kruni2.png\")
<\/figure><\/li>![\"\"](\"https:\/\/os-omisalj.hr\/ps-dobrinj\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/kruno3-1024x655.png\")
<\/figure><\/li><\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Mrkla je no\u0107; tri su sata ujutro, a mi, u\u010denici osmih razreda zaplovili smo na poprili\u010dno dug put prema gradu heroja, Vukovaru. Utr\u010dali smo u autobus te zauzeli najbolja mjesta. Znali smo da \u0107e on biti na\u0161e uto\u010di\u0161te sljede\u0107ih 7 … Nastavi \u010ditati