Osmaši obilježili Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

Osmaši triju otočnih škola, Krka, Malinske-Dubašnice i Omišlja, sastali su se 20. siječnja u školskoj dvorani OŠ Omišalj kako bi obilježili Međunarodni dan sjećanja na Holokaust i sprečavanja zločina protiv čovječnosti. Holokaust je kao tema integriran u godišnji plan i program ne samo povijesti, već i hrvatskoga jezika, vjeronauka i likovne kulture pa se kroz ovaj školski projekt pokušalo predstaviti dio povijesti koji još i danas snažno utječe na živote brojnih Europljana. U njegovu se organizaciju, uz stručni aktiv učitelja povijesti i pomoć ravnatelja krčkih osnovnih škola, uključila Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka, čiji su se članovi u velikom broju odazvali i sudjelovali u programu koji su financijski poduprle sve općine i Grad Krk.

U službenom je dijelu programa prikazan dirljivi dokumentarac „Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom“, što govori o sudbini obitelji Mandić iz Opatije. Glavni lik Oleg Mandić, danas osamdesetčetverogodišnjak, koji je bio i poseban gost u publici, vraća se u Auschwitz kako bi s gledateljima podijelio potresna svjedočanstva i odveo ih u obilazak toga zloglasnoga nacističkog logora. Mandić je, naime, kao jedanaestogodišnji dječak tamo proboravio osam mjeseci i, igrom slučaja, posljednji iz njega izašao. Istu su sudbinu u logoru s njime dijelile majka i baka koje je tek povremeno viđao. Vidljivo ganut, nakon odgledanog filma, kroz pitanja i rasprave je s učenicima i uzvanicima podijelio svoja potresna svjedočanstva, a dirljive i emotivne situacije publika je više puta nagrađivala pljeskom. Osmaše je zanimalo kako se Mandić borio s PTSP-om, mrzi li koga i je li u logoru proživio i koje sretne trenutke te ima li još uvijek tetoviran broj na podlaktici. Prisjetio se kako je u logoru bio najsretniji kada mu je majka za Božić poklonila glavicu češnjaka, koliko ga je potresla smrt ukrajinskog prijatelja, kako je svjedočio premlaćivanju logorašice na smrt jer je prespavala apel ili slaganju zida od smrznutih mrtvih tijela. Sudbina je htjela da baš on, zajedno s majkom i bakom, posljednji napusti logor krajem veljače 1945., te je osmašima nakraju otkrio da je upravo zahvaljujući iskustvu Auschwitza imao prekrasan život jer je još u njihovim godinama shvatio da mu se od svega ružnog što mu život nosi ono najgore već dogodilo. –Lijepo i ružno uvijek će vam se događati, a ružno je zapravo samo vaša percepcija toga. Važno je da kockice u glavi posložite već sada, u ovim vašim godinama, poručio im je Mandić.

Manifestacijom je odana počast i svim otočankama i otočanima koji su svoje živote izgubili u talijanskim i njemačkim konclogorima, a čija su imena i podaci bili ispisani na panelima.