Prva javna škola u Omišlju otvorena je 1840. godine. Bila je to škola za mušku djecu, a 1850. godine započela je nastava i za žensku djecu. Nastava se održavala na hrvatskom jeziku, u kući ljekarnika Slbaneža na Smitiru. Učitelji su u to doba bili uglavnom mjesni svećenici.
Godine 1885. sagrađena je nova školska zgrada državne škole, a prvi učitelj je bio Nikola Jedrlinić. Za vrijeme prve talijanske okupacije (1920. godine), uz hrvatski se u osnovnoj školi morao učiti i talijanski jezik, dok je za druge okupacije (1941. – 1943. godine) nastava bila isključivo na talijanskom jeziku.
Nakon II. svjetskog rata, školske godine 1957./1958. otvorena je osmogodišnja škola s mješovitim odjeljenjima.
Godine 1961. zbog pomanjkanja djece viši su razredi preseljeni u Bogoviće pa u Omišlju djeluje osnovna škola samo s prva četiri razreda.
U Njivicama je djelovala škola koja je bila smještena u današnjoj zgradi pošte. Industrijalizacijom i doseljavanjem stanovnika ponovno se stvaraju uvjeti za osmogodišnje osnovnoškolsko obrazovanje (1980/1981 školska godina.), najprije u neadekvatnim uvjetima stare škole (danas zgrade Općine), a od 1987. u suvremenoj novosagrađenoj školi kojoj je deset godina kasnije, 1997. godine, pridodana i velika sportska dvorana.
„Kronike“ su zanimljiv dokument koji se, kao današnja „Spomenica“, pisao na kraju školske godine. U toj knjizi se spominju svi važniji događaji u školi i gradu, a obuhvaćeno je razdoblje od 1910. do 1945. godine.
